Stipe Brčić

Ne želim si priznati, ali ozbiljnost ozljede me prisilila na odluku. Bol i dvoslika u lijevom oku (perifernom vidu) podsjećaju da je stvarno game over. Prije 7 tjedana mi je pukla orbitalna kost po treći puta, ali sada na sparingu. Sljepoća na pola sata mi je samo dokaz ozbiljnosti ozljede, zato sam Bogu zahvalan što mi se vid vratio. Čovjek snuje, Bog odlučuje.
Časno sam nosio šahovnicu na glavi kao znak moga nadimka i Lijepe Naše. Hvala prije svega mojoj obitelji što su podržavali i trpjeli 15 godina moju odsutnost i ozlijede. Treneru i klubu @mangetsugym na ovih petnaest godina rada. Pogotovo prvim članovima kluba na zajedništvu, borbama i drugim uspomenama. Mojem drugom klubu, prijateljima iz @lokomotiva_wrestling , što su mi dizali formu i motivirali me prije i nakon meča.
Manageru i prijatelju @ivan.dijakovic i bratu @tomi.dijakovic na građenju karijere i podršci. @drazen_forgac_forgy , @ante.jurich i cijelom timu @fnc_mma što su me izgotivili najbolje od svih organizacija na kojima sam se borio. @velibor.viboh što moje ozljede krpa od davnih amaterskih borbi pa sve do sada. @drjosipzekic što mi je spasio koljeno bez operacije. Mnogim sponzorima i prijatelju Matiji Lončiriću što me upoznao s ovim sportom.
Radi bolesti moga oca, koja se pogoršala ovih zadnjih godina, nisam brusio formu u kampovima kao što su @xcmma u Las Vegasu ili @ufd_gym u Njemačkoj. Možda su mi se zato zaredali porazi, ali da vratim vrijeme, opet bih tako odlučio jer me, zajedno s majkom, podržavao i financirao na počecima kad sam nisam mogao.
Ostat ću u ovom sportu i dalje, ali kao trener što sam i do sada bio, ali od sada puno posvećenije. Ako Bog da i u vlastitoj dvorani.
To be continued ♟️