Instagram story viewer> @maidainlibrary> Posts

Maida Dubica-Ahmić

@maidainlibrary

488

followers

338

following

Bilješke, osvrti i male životne radosti.
Farmaceut u svijetu knjiga.📚

POSTS STORIES REELS TAGGED

Download All

Čitajte sve što vam godi i što vas čini sretnima, ali ovaj bookstagram trend sam morala ispoštovati.🙈

Imamo li zajedničkih favorita?😍❣️ by @maidainlibrary

76

24

3 months ago

Postoje knjige kojima se ne vraćam samo zbog priče, već prvenstveno zbog osjećaja koje u meni bude.
Postoje naslovi koje isključivo vezujem za jesen, melanholična, sjetna, ali i dalje, prolazna, jesen je za mene savršeno vrijeme za povratak ovim pričama. Ovo su četiri djela koja bih mogla čitati svake jeseni, iznova i iznova.
A koje knjige vi birate?
Voljela bih čuti vaše preporuke i možda pronaći još neki naslov koji će se pridružiti mom jesenjem popisu. 🍂🤎 by @maidainlibrary

66

19

2 days ago

Sarajevo dump & books that i'm currently reading!✨️ taken in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina by @maidainlibrary

90

8

2 years ago

Pošto ova gospođica (ja) još uvijek nije završila Sigurnu kuću, ove nedjelje nema planiranog knjiškog osvrta. Umjesto toga, donosim jedan vrlo sladak dump. (Sladak je, zar ne?)🥹
Nazvat ćemo ga "U potrazi za malim životnim radostima." 💛✨️

Prepun žute boje, cvijeća, prirode, jutarnje kafe popijene u maminom društvu, dobrih knjiga još boljih ljudi- za mene ovaj mjesec nije mogao biti ljepši.

Za sve -hvala ti, živote.🌻 by @maidainlibrary

65

20

3 months ago

Još jedan bukstagram trend koji jednostavno nisam mogla propustiti! Hvala Bojani, @librareadseverything na inspiraciji za ovu objavu. Možda ste na neka od ovih djela i zaboravili, ali iskreno trebalo mi je poprilično dosta vremena da svoj izbor suzim upravo na ove naslove.
A mene zanima jeste li čitali neke od ovih knjiga i ima li vaših favorita među njima?🩷📖 by @maidainlibrary

66

10

13 days ago

Suprug i ja je čitamo na smjene.🤭Toliko je dobra i zarazna radnja da je teško ovu knjigu ispustiti iz ruku! Nego, koji su trileri vaši favoriti i da li ste čitali nešto od Kartera? Ja se prvi put susrećem s njegovim pisanjem i za sada mi je i više nego zanimljivo.

@chriscarterbooksofficial 💛 by @maidainlibrary

85

6

10 days ago

12.09'26. 💍❤️ by @maidainlibrary

144

61

24 days ago

Stranicu po stranicu, polako upoznajem i ovaj roman Elif Shafak. Početak posebno obećava i jedva čekam vidjeti u koje će me krajeve odvesti "Tri Evine kćeri," s kojim životima i sudbinama upoznati i kakav će trag ostaviti nakon posljednje pročitane stranice...💛
Koji su vaši trenutni izbori za čitanje? Pišite mi.📖 by @maidainlibrary

65

8

3 months ago

Postoje knjige koje jednostavno ne nađu put do nas i čini se da je ovo jedna od njih. Uzmite u obzir s kakvim sam nestrpljenjem započela njeno čitanje, toliko da sam je i ponijela na bračno putovanje. Samim tim, poprilično me iznenadilo kada sam shvatila da priča ne nosi ni dio snage koju sam od nje očekivala.
Radnja knjige prati Marinu koja sa suprugom živi u Parizu. I ne dajte se prevariti kada to pročitate, jer ime ovog grada je jedini glamurozni dio Marininog postojanja. Njen izabranik Denis je tipičan primjer muškog kontrol-frika. Vjerujem da nisam jedina koju je njegov lik iritirao kroz cijeli narativni tok djela. On svaku Marininu želju, izbor hrane, svaku naviku, a i svako novo prijateljstvo omalovažava i ismijava i to posebno voli raditi dok su u društvu njegovih prijatelja ( jer su svi Marinini prijatelji premalo dobri da bi on bio u njihovom okruženju) i kolega s posla kao da mu je najvažnije pokazati koliko mu je malo stalo do vlastite supruge.
Slika disfunkcionalnog braka, lažni sjaj Pariza, beznađe i melanholija koja obuhvata cijelu nutrinu jednog bića samo su neke od tema koje se obrađuju u ovoj knjizi. Ratna dešavanja, kao i slikoviti opisi vezani za tu tematiku, imali su tako površan i skučen pogled na ratnu stvarnost, ostavljajući po strani dosta bitnije i višeslojnije posljedice, da mi je nakon završetka čitanja laknulo što se više ne moram baviti ovom knjigom.
Iako je riječ o jednostavnoj i pitkoj priči, ipak je između mojih očekivanja i sadržaja knjiških korica ostala poprilično velika i nedosegnuta praznina.

Jeste li vi čitali "Lijek protiv melahnolije" i kako se vama čini? 💜 taken in Side - Antalya, Türkei by @maidainlibrary

55

9

20 days ago

"Čovek koji može da se obrati svom strahu igrajući se, već ga je pobedio."
Oduvijek me fascinirala ljudska psiha i snaga našeg uma. Ta neobična moć koja nam je data može, a i trebalo bi da bude naš savršen saveznik.
Međutim, sve češće postaje okrutni gospodar čijim se željama i lošim procjenama podređujemo.
Ta (ne)moć prečesto postane najveća kazna našeg postojanja.
Svjedoci smo da je u današnjem svijetu jaz između onih koji se bave bolestima tijela i onih koji liječe bolesti duše uistinu prevelik.
Kao da se jedno može odvojiti od drugog i jedna cjelina rasparčati na komade, bez uticaja na cjelokupan ljudski mehanizam.
Uveliko postoji uzročno-posljedična veza između našeg fizičkog i psihičkog zdravlja.
Još jedan ljekar koji se u svojim knjigama bavi sličnim pitanjima i čija djela mnogo volim i rado čitam jeste Gabor Maté.
Njegove knjige „Kad tijelo kaže ne“ i „U svijetu gladnog duha" su odlične! Čitala sam ih prije četiri godine i bile su mi adekvatan uvod u samu tematiku, proširile su moja dotadašnja znanja i dale mi odgovore na mnoga pitanja.
Kroz razgovor i rad sa svojim pacijentima, Stefan Jerotić, psihijatar i psihoterapeut iz Beograda, bavi se pitanjima različitih životnih okolnosti svojih pacijenata, mehanizmima emotivne zavisnosti, različitim dijagnozama i bolestima ljudske psihe.
Poput Gabora i Stefan čovjeku prilazi iz svih životnih aspekata, a ne samo iz aspekta njegove dijagnoze, postavljajući jasnu poruku : Jedinka je mnogo više od jedne šifre na papiru.
Iza osobe koja tu dijagnozu nosi stoje godine borbe, prilagođavanja, ali i nerazumijevanja okoline, vrlo često i najbližih članova porodice.
Jerotić pruža sijaset obrazloženja i poveznica sa traumatičnim dešavanjima iz života svojih pacijenata, otkriva moguće razloge i poveznice s događajima iz ranog djetinjstva, ali i s problemima i bolestima iz odraslog doba koji su trenutno prisutni.

(Ostatak osvrta u komentarima ⬇️) by @maidainlibrary

62

16

a month ago

"SMRTNI ISHOD ATLETSKIH POVREDA" - DRUGI DIO OSVRTA ⬇️
Čini mi se da sam bila pomalo gruba prilikom pisanja osvrta na roman "Smrtni ishod atletskih povreda," a onda sam sasvim slučajno u svojim bilješkama naišla na dio iz romana koji sam svojevremeno pribilježila kao meni bitan i sa kojim sam se na neki način povezala. Zato ga ostavljam i ovdje, u redovima ispod, da bi ostao zabilježen i nezaboravljen.
Da me svojim značenjem i prisustvom podsjeća da stvari uvijek pokušam(o) sagledati iz više uglova,
jer u životu gotovo ništa nije ni sasvim crno ni sasvim bijelo. Življenje nam je uglavnom obojeno širokim dijapazonom nijansi između.
.
.
.

"Čovek odraste, shvatila sam, tek onda kada na roditelje počne da gleda kao na ljude, samo ljude,
koji nemaju nikakvu moć, nikakav čarobni štap za rešavanje problema i oni isto lutaju, pokušavaju, pogađaju i maše.
Naši roditelji su suviše stari da bismo im govorili ono što mislimo. Suviše su stari za buku i povišen ton, dosta im je povišenog šećera, pritiska, holesterola, povišene starosne granice za penziju. Sve se to uzima u obzir u razgovoru. Naši roditelji su suviše stari da bi shvatili ljude kao što smo mi, kao što sam ja u krajnjoj liniji, oni su živeli neki drugi život, u neka druga vremena. I oni su imali svoje patnje, svoje frontove na kojima su se borili, borili su se za nas onim oružjem koje su tada imali, i zato će u našim srcima uvek imati povlašćenu poziciju, poziciju žrtve, a mi ćemo prema toj žrtvi uvek imati dug. Naši roditelji su zauvek stariji od nas, iako mi imamo daleko više zdravstvenih problema nego oni u našim godinama.
Naši roditelji su, prosto, suviše stari da bismo im govorili ono što zaista mislimo, zato im sada vraćamo dug pričajući s njima kao sa decom, štedeći ih i čuvajući od svega, a najpre od sebe. Odlučila sam, zato, da nikada više ne pričam ništa svojim roditeljima, da ih poštedim, jer oni nisu zaslužili ništa osim lepih reči..."

#bookstagrambalkan #smrtniishodatletskihpovreda by @maidainlibrary

3

6

2 months ago

Nostalgična, topla i u potpunosti bezvremenska. Ovo su riječi kojima bih opisala poeziju Igora Borozana.
"Kutija za konce" je zbirka koju sam dobila kao rođendanski poklon. Jer ljudi oko mene znaju da vrlo rado čitam, ali i pišem poeziju.
I nadam se da ću jednog dana imati objavljenu i svoju zbirku pjesama. To mi je želja još od početka studentskih dana.
Smatram da nas poezija pronađe baš onda kada je najmanje očekujemo, da nam pruži ruku, zagrli nas i tiho prošaputa: „Ne brini, sve će biti dobro.“
Prošli mjesec sam sebi dodijelila zadatak da više pažnje posvetim poeziji, koju sam nekako neplanski i nepravedno zapostavila.
Čitajući ove pjesme, osmijeh mi nije silazio s lica.
Onaj osmijeh koji se pojavi kada nakon dugo godina sretneš starog, dobrog prijatelja.
Na samo stotinjak stranica stala je cijela priča jednog života. U ovim stihovima Borozan je opisao odrastanje, brojne mladalačke uspomene, a među njima i prva zaljubljivanja. Na ovim stranicama smjestile su se tiha tuga, radost, melanholija i sve ono što nas zadesi između prve i posljednje životne stranice.
A u par stihova cijeli život stane.
Baš kao i u Igorovu "Kutiju za konce."

Posebnu pažnju zaslužuje i ilustracija na naslovnoj strani knjige, iza koje stoji Aleksandra Nina Knežević.
Nenametljiva, ali ipak posebna da zaokruži cijeli dojam ove zbirke. taken in Tuzla Bosna & Hercegovina by @maidainlibrary

56

18

2 months ago