Alma Bunić

Imam osjećaj da ćemo uskoro doći do toga da će i voda imati svoju protein verziju.

Proteinski pudinzi, kruh, granole, čokoladice, pa čak i čips. Gdje god se okrenemo, iskače nam natpis PROTEIN, kao da smo svi odjednom zaboravili kako se hraniti i sad nam baš svaki proizvod mora objasniti što bismo trebali jesti.

A proteini su, naravno, važni. Potrebni su nam za izgradnju i održavanje mišića, obnovu tkiva i brojne druge funkcije u organizmu. Ako redovito trenirate, starija ste osoba ili iz nekog drugog razloga imate povećane potrebe, dovoljan unos proteina posebno je važan. Ali iz toga ne proizlazi da svatko od nas mora kupovati proteinski puding umjesto običnog jogurta ili proteinski kruh umjesto onog koji inače jede.

Ono što me zapravo zanima jest koliko često neki proizvod biramo zato što nam odgovara, a koliko zato što smo stekli dojam da je bolji za nas samo zato što na ambalaži velikim slovima piše PROTEIN.

Recimo, proteinski puding može biti odličan praktičan međuobrok ako vam treba nešto što će pomoći zadovoljiti dnevne potrebe za proteinima. Ali ako već jedete raznoliko, unosite dovoljno proteina kroz uobičajene obroke i volite običan jogurt, nema razloga da ga mijenjare samo zato što neka druga opcija ima više proteina. Jednako tako, proteinska pločica može biti praktična kad ste u pokretu, ali to ne znači da je automatski bolji izbor od sendviča, voća uz jogurt ili nekog drugog međuobroka.

I još nešto što često zaboravljamo: nije važna samo jedna namirnica, nego cijela prehrana. Ne gledamo samo proteine, nego i vlakna, vitamine, minerale, masti, ukupnu količinu hrane koju jedemo i, naravno, vlastite potrebe. Ne postoji jedan idealan proizvod koji bi svima odgovarao.

Proteine možemo dobiti iz jaja, ribe, mesa, mliječnih proizvoda, mahunarki, tofua, orašastih plodova i drugih namirnica. Ne trebamo nužno posezati za posebno označenim proizvodima da bismo ih unijeli dovoljno. A ako nam takvi proizvodi olakšavaju svakodnevicu, i to je sasvim u redu. 🤍